Blog

Na kraju mjeseca o hrvatskom jeziku u svakodnevici, o čitanju, pisanju, govorenju i još koječemu…

Ruralni razvoj – mit ili mogućnost?

Apstraktan pojam ruralnog razvoja postaje još apstraktniji kad se mi koji živimo na tim područjima okrenemo oko sebe. Sveopća zapuštenost, dugogodišnja devastacija resursa (bilo prirodnih, bilo infrastrukturnih), apatija stanovnika i podozrivost prema svakoj inicijativi – stvarnost je hrvatskog sela odavno već iščezlog čak i iz zakonske regulative (postoji samo pojam naselja).

fotografija: Sandra Klarić

Razvoj ruralnih područja u Hrvatskoj zapravo podrazumijeva razvoj svih njezinih dijelova osim urbanih područja Zagreba, Splita, Rijeke i Osijeka jer se najveći dio zemlje definira kao ruralni. No kako se on provodi? Kao i u većini drugih sfera života, sve ovisi gdje živite i ima li odabrana ekipa na lokalnim izborima kapacitet i volju za rad u javnom interesu.

Instrumenti za razvoj postoje i pomoću njih se može doći do sredstava koja su uvijek izgovor za nečinjenje. Nije jednostavno upotrijebiti te instrumente, puno je papirologije, uvjeta i kontrole kad govorimo o europskih fondovima, puno je nepovjerenja kad govorimo o sredstvima na regionalnoj i lokalnoj razini, puno je malih ljudi koji samo razmišljaju o svakodnevnom preživljavanju bez pogleda u dalju budućnost. Uz to, najviše čega nedostaje je volja za hvatanje sa svime time ukoštac. Situacija s pandemijom pokazala je da se razvojem ruralnih područja definitivno treba ozbiljnije pozabaviti jer nam ona predstavljaju ne samo izvor hrane nego i prostor za održavanje mentalne snage. Jasno je da nas čekanje na pravodobnu i efikasnu reakciju mjerodavnih neće nikamo dovesti, jedino moguće je samostalno djelovati. No kako tamo neki komadić zemlje ili naslijeđeno imanje pretvoriti u nešto korisno ili samo prilagoditi svom stilu života?

Unatoč prevladavajućem pesimizmu, postoji u Hrvatskoj puno lijepih primjera pa ću ovdje prikazati neke koji su mi zapeli za oko, vjerujem da ih ima puno više.

Osobno mi je jedan od dražih primjera onaj pisca Ede Popovića i njegovog preseljenja iz Utrina u malo selo blizu slovenske granice gdje se nastavio baviti pisanjem, ali u sasvim drugom okruženju u odnosu na zagrebačke Utrine.

Slično razmišljaju i Darko Rundek, Dušan Bućan, Zrinka Cvitešić – sve redom svjetski putnici koji su pronašli ili sve češće pronađu svoj mir u prirodi i u radu na zemlji.

Ipak, još su mi draži primjeri malih nepoznatih ljudi koji ostvaruju velike ideje u svojim lokalnim sredinama. Evo nekoliko primjera.

Jeste li čuli za Batelu ili Medomazu? Znate li da postoji vino od jagoda? Da ne prepričavam nešto što su drugdje već zapisali…

https://gastro.24sata.hr/spajza/batela-namaz-od-batata-koji-je-osvojio-hrvatsku-23417

https://www.agroklub.com/eko-proizvodnja/zumberacki-opg-stenta-je-uzgoju-zdrave-hrane-pridruzio-i-seoski-turizam/48732/

https://www.vecernji.hr/vijesti/uz-vino-od-jagoda-pravi-je-hit-i-njihov-skrlet-1390539

Ne znam jesu li u spomenutim primjerima korištena sredstva iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EAFARD), no činjenica je da ta sredstva postoje i na raspolaganju su svima koji se bave ili žele baviti bilo kojim oblikom proizvodnje hrane. Iz tog fonda moguće je povući sredstva i za razvoj drugih djelatnosti uz poljoprivredu. Lokalna uprava može povući sredstva za ulaganje u vrtiće, poučne staze, domove kulture i slične društvene projekte.

Postoje i privatne inicijative/zaklade koje raspisuju natječaje za projekte provedive u bilo kojem području, ne mora se isključivo živjeti u urbanim centrima. Poanta je da svi oni koji ne vole gradsku buku, mogu ostvariti i razviti svoje ideje bilo gdje. Nije lako, ali je moguće.

Korisne poveznice:

https://ruralnirazvoj.hr/mjere/

https://strukturnifondovi.hr/

https://pokreninestosvoje.hr/

https://petra.com.hr/2020/05/18/natjecaj-za-prijavu-projekata-za-financiranje-za-2020-godinu/


© 2021 Paket riječi - Dizajn: D.POINT