Blog

Na kraju mjeseca o hrvatskom jeziku u svakodnevici, o čitanju, pisanju, govorenju i još koječemu…

Ne znamo da ne znamo

 Kad vam se posljednji put dogodilo da ste nešto pročitali s punom koncentracijom, bez prekidanja čitanja i bez preskakanja redova?

Ovo pitanje postavila sam sama sebi nakon što sam pročitala knjigu Maryanne Wolf Čitatelju, vrati se kući. Odgovor je bio poražavajući, pogotovo za nepovršnu osobu koja se smatra čitateljem. Nakon tog hladnog tuša uslijedilo je samopreispitivanje i brutalna analiza. Izgledalo je otprilike ovako…

Kad se dogodio trenutak nakon kojeg više nije bilo moguće uživljeno ili usredotočeno čitati? Što ga je uzrokovalo? Zašto nije bio prepoznat da bi se moglo odmah reagirati? Ima li povratka „pravom“ čitanju i treba li mu se uopće vraćati u današnje vrijeme? Koja je korist? Jesam li se nakon dosegnute visoke kategorije zvane Čitatelj vratila na level samo Čitač?

Već na početku spomenute knjige dobila sam djelomičan odgovor osvijestivši jedan specifičan trenutak početka svog čitalačkog nazadovanja – trenutak kad sam morala ući u svijet društvenih mreža. Naravno da se promjena događala i godinama prije tog ulaska, posebno pod utjecajem ogromne i besmislene školske administracije i nazovipravila, ali bila je puno sporija i manje vidljiva. Što se, zapravo, dogodilo?

Otvorivši Facebook profil zbog posla dobila sam obavezu više i to nimalo ugodnu obavezu imperativa da uvijek treba imati što objaviti i komentirati (reći). Za osobu širokog spektra interesa koja puno čita različite tipove tekstova naizgled laka zadaća, no samo naizgled jer komentiranje radi pukog komentiranja nikad nisam razumjela. Ipak, pokušala sam izvući najbolje od tog fejsa usredotočivši se na stranice koje me zanimaju. Pokušala sam ih pratiti i iskoristiti za napredak u područjima o kojima nemam pojma (npr. svijet i način funkcioniranja društvenih mreža). Rezultat svega osvijestila sam samo tri mjeseca poslije na 12. stranici djela Maryanne Wolf i zapisala bilješku 12.str. – koncentracija 0 – ZABOLJELA GLAVA!. (Napomena – to je bio drugi pokušaj čitanja te knjige, prvi put sam došla do pola i nisam mogla nastaviti nakon nekog vremena jer nisam imala pojma što sam pročitala.). Količina i vrste tekstova na društvenim mrežama, ali i na internetskim portalima, način na koji sam ih čitala (u pravilu letimično), uzrokovali su fizičku reakciju na čitanje jednog nimalo jednostavnog, ali ipak teksta pisanog popularno-znanstvenim stilom. Što bi se dogodilo da upišem još jedan fakultet i trebam čitati znanstvene tekstove? Vjerojatno ga s ovakvim čitanjem ne bih nikad završila.

Poslije tog osvješćenja, kako to obično bude, zainatila sam se. Vratila sam se čitanju za radnim stolom s olovkom u ruci kao za pripremu ispita. Čitatelju, vrati se kući u tom je trenutku bio najbolji mogući izbor jer sam dobila objašnjenja što se zapravo dogodilo i što se događa u mom mozgu napadnutom stilom života 21. stoljeća koji me vratio na razinu čitača. Zapitala sam se – ako se tako drastična promjena dogodila osobi koja je poprilično otporna na vanjske utjecaje, što se događa sa sposobnošću čitanja, a samim time i razumijevanja svijeta i pojava, djece koja neće imati priliku razviti sposobnosti za dubinsko čitanje jer će dobiti iskustvo isključivo digitalnog čitanja najčešće kratkih i ispraznih tekstova. Mozak im jednostavno neće razviti sposobnost ni za što zahtjevnije.

Mnogi će sada postaviti pitanje „ali što će im to (čitanje)“. Kad bi samo znali koliko neurona se aktivira u mozgu čitanjem samo jedne jedine riječi! I to površnim čitanjem. Uključivanjem procesa dubinskog čitanja kao što su zamišljanje, empatija, osvješćivanje predznanja, analiziranje pročitanog, povlačenje analogija, kritička analiza, stvaranje uvida naš mozak pretvara se u najmoćniji stroj kojemu nikakve lažne i zastrašujuće informacije ili osobe ne mogu ništa. No do aktivacije tog moćnog stroja ne može doći ako nije svjestan problema, a to se upravo događa s djecom i mladima – ne znaju da ništa ne znaju.

Ne naučimo li ih dubinski čitati, ne uhvatimo li se i sami ukoštac s vlastitom lijenošću i zapostavljanjem mozga, vratit ćemo se na razinu pretpovijesnog čovjeka i ponovno učiti govoriti, oblačiti se ili prati ruke nakon vršenja nužde.

 

Poticaj za tekst - Maryanne Wolf: Čitatelju, vrati se kući (Čitateljski mozak u digitalnom svijetu). Ljevak. Zagreb. 2019.; prijevod: Anita Peti-Stantić, Vedrana Gnjidić


© 2021 Paket riječi - Dizajn: D.POINT