Blog

Na kraju mjeseca o hrvatskom jeziku u svakodnevici, o čitanju, pisanju, govorenju i još koječemu…

Nepoželjne riječi

 Malo znače riječi u doba koronavirusa i potresa, djela znače puno više. Ipak, većina pokušava prenijeti pozitivne motivacijske poruke, usredotočiti se na lijepe i duhovite sličice, čak i nešto pročitati. Neki riječi koriste za širenje panike, oni odgovorni za funkcioniranje društva traže način za slanje jake poruke koja neće uvrijediti primatelje poruke, većinom površne i nesposobne razumjeti. Odgovorni usput moraju zatomiti svoje osjećaje - ljutnju, ogorčenje i prezir prema neodgovornima kako ne bi proizveli kontraefekt.

No, što bi se dogodilo kad bi se stvari nazvale svojim pravim imenom?

Otkad je započela korona kriza, svakodnevno slušamo informacije o kršenju samoizolacije, obavezne mjere za one u doticaju s oboljelima. Kako se opće mjere koje propisuje Nacionalni stožer konstantno pooštravaju, logično je pomisliti da će ljudi konačno početi slušati upute. Logično, ali nerealno. Kao što je nerealna slika koja se širi ohrabrujućim riječima i slikama jer jednostavno nije u skladu s ljudskom prirodom i duhom vremena. Ljudi koji su do jučer bili okrenuti isključivo sebi, danas su preplavljeni empatijom. Duh vremena prožet nesposobnošću komuniciranja bez tehnologije, odjednom teži izravnom kontaktu. Teška riječ koja se nameće, ali koju nitko ne doživljava ozbiljno zbog njezine uobičajenosti, jest licemjerje. Ne obična ljudska neiskrenost, nego prava neskrivena hipokrizija. Jer, danas ću na fejsu objaviti neki inspirirajući citat, a sutra ću prekršiti samoizolaciju i možda uzrokovati nečiju smrt.

U skladu je sa sveopćim samozavaravanjem i riječ nostalgija. Sad nas sve pucaju osjećaji za davnim sretnim vremenima pa dijelimo uspomene, uljuljkujemo se u sigurnost fraze „nekad je sve bilo bolje“, „nekad toga nije bilo“, a zaboravljamo tadašnje strahove i stanja uma. Nostalgija je možda još opasnija od licemjerja jer ne dozvoljava kretanje prema naprijed, traženje rješenja, nego izaziva osjećaj sigurnog ušuškavanja pod toplom perinom koji umrtvljuje tijelo i duh.

Zabranjene riječi za krizna razdoblja su pohlepa, oholost, bahatost i arogancija. Nitko više ne želi zarađivati, nego samo dijeliti s drugima, svi smo jednaki i ravnopravni u odnosu na bolest i prirodnu katastrofu, ljubazni, pristojni, skrušeni i ponizni pred snagom nevidljivog moćnog neprijatelja. Zato se više ne kradu automobili, ne duguje se radnicima, državi, bankama, dobavljačima, jamcima. Obilazimo starije, dotad nam nepoznate ljude, prekidamo svađe s obitelji, shvaćamo i prihvaćamo tuđa intelektualna i druga ograničenja ili eventualnu nadmoćnost… I eto nas opet na licemjerju.

Naravno da se ovdje radi o ironiji pa čak i o sarkazmu koji pozivaju na suočavanje sa svojom i tuđom malenkošću, istom onom s kojom ćemo nastaviti živjeti nakon doba korone i potresa. Sve što smo radili prije, sve što smo bili prije kriznih vremena, ostajemo i poslije. Čemu onda bježanje od teških riječi? Što bi se dogodilo da stvari nazovemo pravim imenom? Ništa.

Što ih prije prihvatimo kao odraz vlastite, samo ljudske osobnosti, prije ćemo moći poraditi na umanjivanju njihova utjecaja i jačanju utjecaja njihovih antonima, tj. suprotnica, toliko potrebnih za zacjeljivanje.

 

Napomena: svaka sličnost s vlastitom i tuđom malenkošću namjerna je i neslučajna . smile

MALI RJEČNIK NEPOŽELJNIH RIJEČI

(Izvori:

Kljajić, B. Rječnik stranih riječi. NZMH. Zagreb. 1990.

http://hjp.znanje.hr/

HIPOKRIZIJA (grč. hypokrisis; hipokrit – glumac, licemjer) – pretvaranje, licemjerstvo

LICEMJERJE – prikrivanje svog karaktera, svoje prirode, lažno prikazivanje vrlina

NOSTALGIJA  (grč. nostos – povratak + algos – bol) – 1. velika čežnja za zavičajem, za domom; 2. uopće čežnja za nečim poznatim gdje smo ili s kim smo živjeli; jak osjećaj čežnje ili patnje za nečim što je bilo ili prošlim i izgubljenim razdobljem (za prijateljima, domovinom, starim ljubavima i sl.); sentimentalni žal za minulom srećom, vremenom, prijateljima i sl.

POHLEPA – pretjerano izražena želja za stjecanjem materijalnih dobara i privilegija

OHOLOST – osobina onoga koji je ohol (koji se prema okolini ponaša podcjenjivački, bahato; nadmen, umišljen, uobražen)

BAHATOST – osobina onoga koji je bahat (koji nema poštovanja prema drugomu, koji se pravi važan; ohol)

AROGANCIJA (lat. arrogans – drzak, obijestan) – drskost, osornost, oholost, nadutost, naprasitost

IRONIJA (grč. eironeia – pretvaranje, hinjenje, ismijavanje, licemjerstvo) – fino (prikriveno) ismjehivanje pri kojem se govori obratno od onoga što bi trebalo reći; podrugljiv način izražavanja; počiva na opreci između pozitivnog načina izražavanja i negativnog stava koji se želi sugerirati; smisao oprečan kazanome

SARKAZAM (grč. sarkasmos, sarkazein – derati, trgati meso, ujedati; sarx – meso) – zlobna, ljuta, zajedljiva, zagrižljivo-pakosna, oštra i gorka poruga („koja grize u meso“); pojačana, podrugljiva i zlobna ironija; žučljivost; zajedljivost

fotografija: Autor nepoznat, licenca CC BY-NC-ND


© 2021 Paket riječi - Dizajn: D.POINT