U prethodnom tekstu dotakla sam se strahova i sumnjičavosti. Obično se pojavljuju u susretu s nepoznatim pojavama ili ljudima. Izraz „Dobrodošli“, napisan u nizu s inačicama na nekoliko jezika, trebao bi ublažiti te osjećaje na ulasku u novi prostor, no odlično pokazuje koliko nam se ne da razmišljati o vlastitom jeziku čak i kad se radi o najjednostavnijim primjerima.
Ukazivanje na ovakve jezične propuste obično izazove podsmijeh. Ima u ovoj državi puno težih i bitnijih problema kojima bi se trebalo baviti uobičajen je komentar koji je, naravno, točan. No, nisu li svi teški problemi nastali upravo zbog neobaziranja na sitnice, tj. zbog površnosti?
Zato evo malo „pilanja“ po sitnicama.
Hrvatski jezik voli nijanse za razliku od njegovih govornika. Nijanse u značenju i pisanju izraza iz naslova dobro oslikavaju taj raskorak. Osobno mi se čini da odgovorni za postavljanje javnih natpisa i ploča djeluju po inerciji – ako je „welcome“, mora biti i „dobrodošli“. Pri tom im ne pada na pamet upisati u tražilicu pravopis.hr, a kamoli angažirati stručnjaka jer tko više išta čita, još manje razmišlja o napisanom ili pročitanom.
Riječ „dobrodošao“ u hrvatskom je jeziku pridjev što znači da najčešće služi kao opisni dodatak imenici. Dakle, možemo napisati Svi su gosti dobrodošli u moj dom ako karakteriziramo goste. No možemo napisati i Svi su gosti dobro došli u moj dom, ali će značenje biti da su npr. sretno doputovali.
Ako želimo iskazati dobrodošlicu, u hrvatskom jeziku koristit ćemo izraz Dobro došli! Za sigurniju primjenu u pisanom obliku možemo si pomoći dodavanjem zamjenica. Naprimjer - Dobro nam došli! Za usporedbu – nikad nećete napisati Hvalalijepa! nego Hvala lijepa!, tj. Hvala vam lijepa!
Za zaključak - odgovor na pitanje iz naslova glasi: Dobro došli dragi i dobri ljudi, uvijek ste dobrodošli u moj dom!
